fizika

Dobrodošli na moj blog

24.05.2009.

MOJE ISKUSTVO SA LABARATORIJSKIM VJEŽBAMA IZ FIZIKE

Časovi labaratorijskih vježbi su najzanimljiviji časovi.To su časovi gdje se upoznajemo sa fizikom u praksi.Ono što smo učili cijelu školsku godinu na tim časovima utvrdimo kroz labaratorijske vježbe.To je nešto što nam dosta znači i što će nam trebati u životu.Potrbno je da bar znamo neke osnovne stvari,jer nam to izgleda jedino ostaje u pamćenju. Što se tiče labaratorijskih vježbi koje sam ja radila neke su bile vrlo interesantne ,a neke priznajem nimalo kao naprimjer vježba mjerenja površinske napetosti tečnosti.Ali ipak dosta toga sam naučila. Svaka vježba je ostavila utisak na mene.Neki utisci su dobri.a neki loši.Ali ti nije ni bitno,bitno je da sam dosta toga naučila. U prvoj vježbi,vježbi mjerenja dužine mikrometarskim vijkom,naučila sam nešto novo.A to je mjeriti šublerom ,sa spravom s kojom nikad do sada nisam znala rukovoditi.Pribor mi je bio veoma zanimljiv i nije bilo nimalo teško.Samo loše je bilo to što sam mjerenje morala vršiti 10 puta,što je bilo malo naporno jer je razlika samo nekoliko nanometara. Druga vježba,vježba određivanja koeficijenta trenja klizanja,nije bila nešto posebno zanimljiva.Ništa novo nisam naučila jer sam ovu vježbu izvodila ranije pa tako da sam već bila upoznata sa svim. Treća vježba mi je bila najzanimljivija.To je vježba određivanja ubrzanja Zemljine teže posmatranjem slobodnog pada kapljica vode.Vježba mi je bila veoma interesantna.U ovoj vježbi treba biti veoma skoncentrisan i precizan.Rezultat je bio uspješan jer sam uspjela dobiti vrijednost približno jednaku traženoj vrijednosti. Vježba broj četri nije bila nimalo interesantna jer je bilo dosta računanja i mjerenja.To je vježba provjere zakona sačuvanja mehaničke energije.Samo je pribor bio zanimljiv.Ali ipak sam se malo poigrala sa kuglicom. Peta vježba je bila vježba određivanja ubrzanja Zemljine teže pomoću matematičkog klatna.Interesantna vježba koja me zamalo hipnotisala.Brojeći oscilacije tega zavrtjelo mi se u glavi.Ali ipak zanimljiva vježba,i nije imalo puno računanja.Nisam baš dobila dobar rezultat, 10,92 m/s2 ,ali približan je. Šesta vježba je bila vježba određivanja brzine zvuka u vazduhu pomoću cilindričnog rezonatora.Zanimljiva vježba za koju treba tišina i dobro čulo sluha.Nema računanja.I dobili smo rezultat da je brzina 300000 km/s na frekvenciji od 50 Hz. I zadnja vježba je bila vježba određivanja površinske napetosti tečnosti.Kao što sam rekla na početku vrlo dosadna vježba.Ništa se ne dešava osim brojanja kapi i računanja. Ukratko sam rekla moje iskustvo sa urađenim vježbama.Uglavnom mi je bilo zanimljivo,i nadam se da će mi nešto ostati u glavi,a ne samo u svesci.

11.12.2008.

HARMONIJSKO OSCILOVANJE

 

Jedno od najprostijih periodičnih kretanja je harmonijsko oscilovanje. Mi ćemo  pojavu harmonijskog oscilatornog kretanja razmatrati na primjeru oscilovanja tijela okačenog o oprugu.

 

Kada je opruga deformisana (istegnuta ili sabijena) na  tijelo djeluje povratna sila, koja je usmjerena prema ravnotežnom položaju.

Oscilacije su harmonijske ako je povratna sila, srazmjerna udaljenosti  tijela od ravnotežnog položaja:

                                         

Konstanta k je koeficijent proporcionalnosti, F je povratna sila a x udaljenost od ravnotežnog položaja (elongacija). Znak minus potiče od suprotnog usmjerenja povratne sile i elongacije.

 

U toku oscilovanja tijelo ima brzinu jednaku nuli u krajnjim položajima-kada je opruga maksimalno istegnuta ili maksimalno sabijena. Tada je sva energija sistema skoncentrisana u opruzi, a kinetička energija tijela jednaka nuli.

 

Prelaženje potencijalne energije opruge u kinetičku energiju tijela, i obrnuto, odvijalo bi se beskonačno dugo, da nema gubitaka energije. Oscilovanje kod kojeg nema gubitaka energije zove se neprigušeno. Realna oscilovanja su prigušena. 

 

Broj oscilacija u jedinici vremena sa zove frekvencija f ,a vrijeme trajanja jedne oscilacije zove se period - T. Frekvencija i period povezani su na sljedeći način

                                                                

                                                                       T=1/f

Jednačina harmonijskog oscilovanja

Harmonijsko oscilovanje predstavlja projekciju ravnomjernog kružnog kretanja. Ova činjenica može da se iskoristi da bi se izvela jednačina harmonijskog oscilovanja.

 Ugao između rotirajuće kuglice i horizontalne duži koja prolazi kroz centar rotacije označimo sa j i važiće:

x = A sinj

gde je A amplituda.

Rotirajuća kuglica kruži konstantnom ugaonom brzinom w, pa se ugao j može napisati u obliku:

j=wt+jo

gde je jo početni ugao.

Kombinacijom prethodne dvije dobija se jednačina harmonijskog oscilovanja:

 x = A sin(wt+jo)

w se naziva kružna frekvencija i povezana je sa "običnom"  frekvencijom-n  na sledeći način: w=2pn.

 Matematičko klatno

Matematičko klatno je telo značajne mase i zanemarljivih dimenzija obješeno o neistegljiv konac, koje osciluje u vertikalnoj ravni pod dejstvom gravitacije. Gravitaciona sila (na slici označena plavo) može da se razloži u dvije komponente, od kojih jedna samo zateže konac (označena crveno), a druga, aktivna,  ubrzava tijelo (označena zeleno). Aktivna komponenta ubrzava tijelo ka ravnotežnom položaju i predstavlja povratnu silu. Oscilovanje matematičkog klatna može se smatrati harmonijskim samo u slučaju malih amplituda (ugao otklona ne smije biti veći od pet stepeni). Tada se udaljenje od ravnotežnog položaja i povratna sila skoro sasvim poklapaju po pravcu, suprotnog su smjera i povratna sila je srazmjerna udaljenosti. 

 

 

 

F=-kx

07.11.2008.

KINEMATIKA ROTACIJE

 

Kružno kretanje je najjednostavniji i najčešći oblik krivolinijskog kretanja.Po kružnim putanjama se kreću tačke krutog tijela koje se rotira ,kazaljka na satu,vještački sateliti koji kruže oko Zemlje,itd.Kod svih kružnih kretanja tijelo se kreće oko stalne nepokretne prave koju nazivamo osa rotacije.Osa rotacije je uvijek normalna na raven u kojoj leži kružna putanja i prolazi kroz njen centar.

Da bismo mogli razmatrati kružno kretanje  potrebno je uvesti sljedeće kinematičke pojmove:ugaona brzina,ugaono ubrzanje,period i frekvencija obrtanja.

 

UGAONA BRZINA

 

Ugaona brzina je vektor koji leži na osi rotacije tj.normalan je na raven putanje,a smjer mu je određen pravilom desnog zavrtnja.Intenzitet vektora ugaone brzine brojno je jednak ugaonom pomaku u jedinici vremena.

Jedinica za ugaonu brzinu u SI je radijan u sekundi (1rad/s)

                                               [ω]=[φ]/[t].

U tehnici se za ugaonu brzinu koristi jedinica obrt u sekundi ili minuti.Jedan rad u sekundi iznosi približno 10 obrtaja u minuti.

 

UGAONO UBRZANJE

 

Ako ugaona brzina materijalne tačke nije stalna, već se mijenja u toku kretanja po kružnici, radi se o promjenljivom kružnom kretanju.Veličinu koja pokazuje promjenu ugaone brzine u jedinici vremena nazivamo ugaono ubrzanje i obilježavamo sa α.

 

Ugaono ubrzanje jednako je srednjem ugaonom ubrzanju u beskonačno malom intervalu vremena.

                                        α=ω/t , kada je t>0.

 

Ugaono ubrzanje je vektor čiji je intenzitet brojno jednak promjeni ugaone brzine u jedinici vremena.Pravac se poklapa sa pravcem ose rotacije.Smjer vektora ugaonog ubrzanja je isti kao smjer vektora ugaone brzine ako se ona povećava,a suprotan ako se smanjuje.

 

Jedinica za ugaono ubrzanje u SI je radijan u sekundi na kvadrat(1 rad/s2)

 

PERIOD OBRTANJA I FREKVENCIJA

 

Period obrtanja T je vrijeme trajanja jednog obilaska po kružnici.Pored perioda obrtanja koristi se i njegova recipročna vrijednost koju nazivamo frekvencija f.Frekvencija obrtanja je broj punih obrtaja u jedinici vremena.

                                                     f=1/T.

Period obrtanja u SI se izražava u sekundama(s),a frekvencija u hercima(Hz).

Kako za vrijeme T(period obrtanja) tijelo opiše ugao 2π  odatle slijedi da je ugaoni pomak φ=2π , pa je  ω = 2πf .

 

 

08.10.2008.

NEWTONOV ZAKON OPĆE GRAVITACIJE

Sve do pojave Newtona,smatralo se da samo Zemlja ima svojstvo privlačenja tijela u svojoj blizini.Newton je pokazao,da je međusobno privlačenje tijela u prirodi opće svojstvo svih tijela koje imaju masu.Sila koja opisuje to međusobno privlačenje naziva se gravitaciona sila.

Pri formuliranju zakona opće gravitacije Newton je koristio Keplerove zakone kretanja planeta.Na osnovu njih,i svojih zakona dinamike,dao je matematički izraz za silu koja uzrokuje kretanje planeta oko Sunca.Izvor ove centralne gravitacione sile je Sunce.

Na pitanje odakle sila koja djeluje na planetu Newton je pretpostavio da ova sila dolazi od Sunca i da su sunce i planeta u njihovom gravitacionom međudjelovanju ravnopravni.Razlikuju se samo po veličini masa.Zato sila uzajamnog privlačenja planete i sunca mora biti proporcionalna i masi Sunca.Budući da je sila proporcionalna i masi planete m i masi Sunca Ms ,ona je proporcionalna njihovom proizvodu.

 

                                                F∞(m Ms)/R².

Uvodeći koeficijent proporcionalnosti γ dobivamo matematički izraz za gravitacionu silu:

                                   F= γ [(m Ms)/R²].

Newton je uočio da zakon gravitacije ne određuje samo kretanje planeta oko Sunca,nego da je gravitaciono međudjelovanje,fundamentalno međudjelovanje tijela te da se javlja  između bilo koja dva materijalna tijela.Newtonov zakon gravitacije možemo iskazati ovako:

“Privlačna gravitaciona sila između dvije materijalne čestice proporcionalna je proizvodu njihovih masa,a obrnuto proporcionalna kvadratu njihove udaljenosti:”

                                F= γ [(m1m2)/r²]

Gdje je γ = 6,67*10-11 Nm²/kg² univerzalna gravitaciona konstanta, brojno jednaka sili kojom se privlače dvije jedinične mase na jediničnoj udaljenosti.

 

 

08.10.2008.

KOSMIČKE BRZINE

Od vrijednosti početne brzine koju neko tijelo (satelit,kosmički brod) dobija pri lansiranju zavisi njegov karakter kretanja.Da bi tijelo postalo vještački Zemljin satelit, treba ga lansirati određenom početnom brzinom,koju nazivamo prva kosmička brzina.Tijelo lansirano početnom brzinom,koju nazivamo druga kosmička brzina,napušta Zemljino gravitaciono polje.Postoji i treća kosmička brzina(tijelo napušta oblast djelovanja sunca) i četvrta kosmička brzina(tijelo napušta oblast djelovanja naše galaksije i prelazi u vasionu).

 

PRVA KOSMIČKA BRZINA

Prva kosmička brzina je početna brzina koju tijelo mora dostići da bi postalo vještački Zemljin satelit.

Ona iznosi v1 = √g*R,Kada zamijenimo vrijednosti g=9,81m/s² i R=6370km dobijamo iznos prve kosmičke brzine v1=7,9 km/s.

Prva kosmička brzina se uzima za visinu h=200 km jer je na toj visini otpor sredine praktično zanemarljiv.Prva kosmička brzina ne zavisi od mase tijela.Prema tome tijela lansirana tom brzinom bez obzira na njihovu masu kreću se po istoj putanji,istim brzinama i rastojanja među njima ostaju nepromijenjena i nikada se ne mogu sustići.

 

DRUGA KOSMIČKA BRZINA

Najmanja brzina kojom tijelo (kosmički brod) treba lansirati sa Zemlje da bi zauvijek napustilo oblast djelovanja njenog gravitacionog polja naziva se druga kosmička brzina.Gravitaciono polje Zemlje prostire se u beskonačnost,pa  „napuštanje“ polja znači kretanje tijela po otvorenoj putanji.

Ona iznosi v2=√2 v1 odnosno v2=11,2 km/s.

 

TREĆA KOSMIČKA BRZINA

Najmanja brzina kojom treba lansirati tijelo sa Zemljine površine da napusti oblast djelovanja Sunca,odnosno postane vještačka zvijezda,naziva se treća kosmička brzina.Za treću kosmičku brzinu treba uzeti u obzir drugu kosmičku brzinu i brzinu tijela u odnosu na Sunce koja iznosi v'=12,4km/s.

Treća kosmička brzina iznosi v3=√ v2²+v'² odnosno 16,7 km/s.

 

ČETVRTA KOSMIČKA BRZINA

Najmanja brzina koju treba imati tijelo lansirano sa Zemlje da bi napustilo oblast djelovanja gravitacionog polja naše galaksije i prešlo u vasionu je četvrta kosmička brzina.

Ona iznosi v4=290 km/s.

04.10.2008.

KRETANJA U ZELJINOM GRAVITACIONOM POLJU

 

 

SLOBODAN PAD

Slobodan pad je nesmetano kretanje tijela bez početne brzine,pod djelovanjem sile Zemljine teže.Još G.Galilei je dokazao da je vrijeme padanja lakših i težih tijela skoro jednako.Sami se možemo uvjeriti da će dvije čelične kugle različitih radijusa kad ih ispustimo pasti na zemlju gotovo istovremeno.

Sjetite se ogleda  sa Newtonovom cijevi u kojoj se nalazi  mala olovna kuglica, komadić papira i perce.Kad se cijev zatvori i obrne,kuglica pada najbrže a perce najsporije.Ako se isiše zrak iz cijevi sva tri predmeta padaju istovremeno.Izvodimo zaključak:

„Sva tijela u vakuumu padaju jednako dugo bez obzira na njihovu veličinu,oblik i materijal od koga je tijelo načinjeno.“

Proučavajući slobodan pad zanemarit ćemo otpor zraka i zavisnost ubrzanja sile Zemljine teže g od položaja na Zemlji.

Kako je tada ubrzanje sile Zemljine teže g=const.,slobodan pad je pravolinijisko ravnomjerno ubrzano kretanje bez početne brzine,pa ako a=g,v0=0 uvrstimo u formule za brzinu i pređeni put ravnomjernog pravolinijskog kretanja dobijamo:

                                              v = gt ; s = (gt2)/2.

Kada je pređeni put jednak početnoj visini na kojoj se nalazi tijelo (s=h) možemo napisati:                                             

                                        h = (gt2)/2.

Vrijeme padanja tijela sa visine h je:       

                                       t = √(2h/g).

Brzina tijela neposredno pred udar o tlo: 

                                       v = √(2gh)

 

VERTIKALAN HITAC

 

A)Hitac naniže

Hitac naniže je kretanje tijela bačenog vertikalno naniže.Na tijelo djeluje sila Zemljine teže u smjeru kretanja,pa tijelo dobija ubrzanje a= g = 9,81 m/s2. Zanemaren je otpor zraka i zavisnost g od položaja na Zemlji. Kretanje tijela je ravnomjerno ubrzano po pravcu sa početnom brzinom.Brzina koju ima tijelo nakon vremena t od trenutka izbacivanja(u tom trenutku v=v0),iznosi:

                                          v = v0+gt

Pređeni put za to vrijeme jednak je:

                                          s = v0t+(gt2)/2

Kada je tijelo na rastojanju s od tačke izbacivanja njegova brzina je

                                          v = √( v02+2gs).

 

B) Hitac uvis

Hitac uvis je kretanje tijela bačenog vertikalno naviše.Tijelo se kreće jednako usporeno po pravcu sa usporenjem g=9,81 m/s2,brzina mu se smanjuje dok se ne zaustavi na visini h i ne počne slobodno padati.I ovdje je zanemaren otpor zraka i zavisnost g od položaja na Zemlji.Vrijede formule za jednako usporeno kretanje pa  brzina koju ima tijelo nakon vremena t od trenutka izbacivanja  iznosi:

                                                       v = v0- gt

a visina na kojoj se nađe tijelo nakon vremena t od trenutka izbacivanja je.

                                                 h = v0t-(gt2)/2.

Vrijeme penjanja odgovara vremenu zaustavljanja  pa iz v=0 slijedi:

                                              tp= v0/g.

Nakon tog vremena tijelo pod djelovanjem Zemljine teže slobodno pada.

U svakoj tački putanje kod hica uvis na istoj visini tijelo se nađe dva puta:dok se penje i kada slobodno pada.

Maksimalna visina koju postigne tijelo odgovara pređenom putu tijela do zaustavljanja

                                            hmax =  v02/2g.

Brzina koju ima tijelo na visini h iznad mjesta izbacivanja je:

                                            v = + - √( v02+2gh),

znak (+) se uzima ako je vektor brzine orijentiran naviše,znak (-) ako je orijentiran naniže.

 

HORIZONTALAN HITAC

 

Horizontalan hitac je kretanje tijela koje je izbačeno početnom brzinom v0  u horizontalnom pravcu.Tako se kreće tijelo ispušteno iz aviona koji leti horizontalno.U sistemu referencije vezanom za Zemlju tijelo tada ima početnu brzinu jednaku brzini aviona.Izvedimo eksperiment:

Sa visine h pustimo metalnu kuglicu da slobodno pada i istovremeno iz iste tačke bacimo drugu kuglicu u horizontalnom pravcu brzinom v0.Obje kuglice istovremeno padnu na pod ,što možemo utvrditi slušanjem(čuje se jedan zvuk a ne dva).

                                                            

Za vrijeme t pređeni putevi po horizontali(pravac x-ose) i po vertikali(y-ose) bit će:

                             x = v0t  ,   y =  (gt2)/2

a komponente brzine bit će:

                              vx=v0 ,   vy=gt.

Vektor ukupne brzine ima intenzitet

                                 v = √( v02+(gt)2).

Domet horizontalnog hica je put x koji je pređen u istom vremenskom intervalu koji je potreban za slobodan pad tijela.On zavisi o početnoj brzini v0 u horizontalnom pravcu i o početnoj visini h.

                              

                                x = v0t  ,  h= (gt2)/2.  

 

Iz druge relacije izrazimo t = √(2h/g) i uvrstimo u prvu,dobijamo domet horizontalnog hica:                               

                                      xD= v0 √(2h/g).                      

14.09.2008.

NEWTONOVI ZAKONI DINAMIKE

       NEWTONOVI ZAKONI DINAMIKE

 

Newtonovi zakoni predstavljaju temelj klasične mehanike.Objašnjavaju zašto se tijela kreću i kako se kreću pod datim uvjetima.Upostavljaju vezu između kinematičkih i dinamičkih veličina-ubrzanja,mase,impulsa i sile.Newtonovi zakoni vrijede u tzv.inercijalnim sistemima referencije.

 

GALILEIEV PRINCIP INERCIJE

 

Ovaj zakon imao je ključnu ulogu u razvoju mehanike kao prvi iskorak iz aristotelovske fizike.

Galilei je uz pomoć niza eksperimenata na strmoj ravnini došao do sasvim neočekivanih zaključaka.

Izložimo ukratko njegove ideje u eksperimentu predstavljenom na slici.

Kuglica se spušta niz lijevu kosinu i zatim prelazi na drugu stranu penjući se uz desnu kosinu.Brzina kuglice se pri uspinjanju smanjuje,i ona se zaustavlja na određenoj visini.Galilei je uočio da je visina do koje stiže kuglica na desnoj kosini tek nešto manja od početne visine na lijevoj (slika a).Ta razlika je manja što je trenje sa podlogom manje.Galilei je zaključio da bi u idealiziranom slučaju kad ne bi bilo trenja, kuglica na desnoj kosini dostigla polaznu visinu na lijevoj.

Ako je nagib desne kosine manji (slika b),visina koju dostiže kuglica jednaka je kao i na slici a,iako kuglica pri kretanju prelazi duži put.

Dalje slijedi Galileiev misaoni eksperiment,šta će se dogoditi ako desne kosine nema,ako se kuglica nakon spuštanja sa lijeve kosine kreće dalje po horizontalnoj podlozi,ali bez trenja?Kuglica koja se spustila niz lijevu kosinu više se ne penje,brzina joj se ne smanjuje i ona bi se dalje kretala horizontalno stalnom brzinom u istom pravcu (slika c).

 Galileovo obrazloženje  tvrdnje je:

„Tijelo u kretanju u cijelosti će zadržati svoju brzinu ako se uklone vanjski uzroci ubrzavanja ili usporavanja,a taj uvjet vrijedi samo za horizontalnu ravninu.Dakle,ako je ravnina naguta prema dolje tada postoji uzrok ubrzavanja,a ako je nagnuta prema gore postoji uzrok usporavanja.Otud proizilazi da se kretanje u horizontalnom pravcu održava trajno bez vanjskog uticaja.“

Generalizacija ovog eksperimenta poznata je kao Galileiev princip inercije koji se može formulirati na sljedeći način:

„Tijelo koje ne međudjeluje sa okolinom kreće se ravnomjerno po pravcu.“

Galileiev princip inercije objavljen je 1636.godine.Galilei je u fiziku uveo pojam inercija(lat.inertia-ustrajnost),otuda i naziv principa.

 

 

PRVI NEWTONOV ZAKON

 

Na temelju Galileievog principa inercije Newton je 1687.godine,u djelu Principia,formulirao svoj prvi zakon:

 

Svako tijelo će ostati u stanju mirovanja ili ravnomjernog pravolinijskog kretanja sve dok pod djelovanjem vanjskih sila to stanje ne promijeni.

 

Kod oba stanja kretanja tijela: mirovanje i ravnomjerno pravolinijsko kretanje (kretanje po inerciji),ubrzanje tijela jednako je nuli,pa prvi Newtonov zakon možemo iskazati i ovako.

 

Brzina tijela je konstantna (v=const.),može biti jednaka nuli (v=0),dok je međudjelovanje tijela s okolinom ne promijeni.

 

Obično se prvi Newtonov zakon uzima kao nešto očigledno i jasno samo po sebi.Međutim,ovaj veliki zakon se ne može strogo izvesti neposredno iz eksperimenta,jer nema načina da se tijelo oslobodi svih uticaja (gravitacije,trenja,itd).Zato ovaj zakon treba shvatiti kao osnovni princip.

 

DRUGI NEWTONOV ZAKON

 

S prvim Newtonovim zakonom još ne možemo rješavati konkretne probleme kretanja tijela.Ovaj zakon ne govori ništa o tome kakva je kvantitativna veza između ubrzanja tijela i sile koja djelujući na tijelo uzrokuje ubrzanje;niti kako ubrzanje ovisi o svojstvima tijela;niti kakva je kvantitativna veza između sile koja djeluje na tijelo i promjene impulsa tijela.

Newton je zapravo svojim drugim zakonom definirao uticaj sile koja djeluje na tijelo,na promjenu impulsa tijela.Drugi Newtonov zakon možemo formulirati na sljedeci način:

 

Brzina promjene impulsa tijela proporcionalna je sili i dešava se u pravcu djelovanja sile:

 

                                                       ∆p/∆t=F

gdje se pod F   podrazumijeva rezultujuća sila koja djeluje na tijelo.

 

Kako se u Newtonovoj mehanici tijelo kreće brzinama koje su mnogo manje od brzine svjetlosti u vakuumu (v << c),masa je konstantna,pa je izraz za promjenu impulsa:

 

                                 ∆p=p2 –p1=mv2-mv1=m (v2-v1)=m∆v,

odnosno,

 

                                                          F=m*a

Znači,sila je jednaka proizvodu mase i ubrzanja koje tijelo dobija pod djelovanjem te sile.Relacija  F=m*a  predstavlja također formulaciju drugog Newtonovog zakona.Možemo je shvatiti kao relaciju koja uvodi silu,kao izvedenu fizikalnu veličinu.

Ako je poznata sila F,ubrzanje tijela je

 

                                                                          a=F/m

te slijedi  da ubrzanje ima pravac i smjer djelovanja sile (m>0).

Ako na tijelo djeluje viša sila F1,F2,...,Fn ,njihova rezultanta R= F1+F2+...+Fn ,a ubrzanje tijela je:

 

                                                                     a=R/m

Ovo je zakon o nezavisnosti djelovanja sila.

Ukoliko je rezultanta sila koje djeluju na tijelo R=0, onda je a=0,tijelo se kreće ravnomjerno pravolinijski konstantnom brzinom,v=const.,ili miruje u datom inercijalnom sistemu referencije.

Drugi Newtonov zakon ima veliki značaj zbog svoje univerzalnosti i primjenljivosti.Dakle,pomoću njega se rješavaju mnogi dinamički problemi u vrlo različitim oblastima fizike.

 

TREĆI NEWTONOV ZAKON

 

Djelovanje jednog tijela na drugo ima uvijek karakter međudjelovanja.Uočeno je važno svojstvo međudjelovanja:

 

 

 

Ako tijelo 1 djeluje na tijelo 2  nekom silom F2,1 ,tada i tijelo 2 djeluje na tijelo 1 silom F1,2 .Eksperimenti pokazuju da su ove dvije sile jednakog intenziteta,ali suprotnog smjera:

 

                                                              F2,1=-F 1,2 .

Ovo predstavlja sadržaj trećeg Newtonovog zakona koji se još naziva zakon akcije i reakcije,a relacija  F2,1=-F 1,2  matematički je zapis zakona.

 

U Newtonovoj formulaciji ovaj zakon glasi:

                                                            Sila akcije brojno je jednaka sili reakcije.

 

Posljedice trećeg Newtonovog zakona  najbolje uočavamo na primjerima međudjelovanja tijela približno jednakih masa.Iz  F2,1=-F 1,2  slijedi  m1 a1=- m2 a2  odnosno

 

                                                  a1 / a2 = m1 / m2

 

Ako su mase tijela koja međudeluju slične,dobivena ubrzanja su mjerljiva.To se uočava pri iskakanju čovjeka iz laganog čamca – čovjek iskače na jednu stranu,čamac se pomjera na drugu.

 

Treći Newtonov zakon također vrijedi  u inercijalnim sistemima referencije.

                






<< 05/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

MOJI LINKOVI

ADMIRA PRELJEVIĆ
MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
15977

Powered by Blogger.ba